Strategija antikoagulantne terapije kod bolesnika s karcinomom

Sažetak zadnjih preporuka objavljenih u JACC.

  1. Bolesnici s aktivnim karcinomom imaju povećani rizik za arterijski i venski tromboembolizam, ali i za krvarenja.
  2. Neki karcinomi osobito rak gušterače, želuca, pluća, mozga, hematološki, ginekološki, genitourinarni (osim prostate) i metastatski karcinomi imaju vrlo veliki rizik za trombozu, osobito vensku.
  3. Neke terapije karcinoma povećavaju rizik za srčane aritmije, npr. fibrilaciju atrija.
  4. Godinama su prvi lijekovi izbora -niskomolekularni heparin za liječenje duboke venske tromboze (VTE) i varfarin za prevenciju moždanog udara kod fibrilacije atrija.
  5. Nedavno završene studije su pokazale učinkovitost noviih oralnih antikoagulantnih lijekova (NOAC) edoksabana i rivaroksabana u liječenju VTE u odnosu na niskomolekularni heparin dalteparin. Također, dokazana je učinkovitost NOAC (dabigatran, rivaroksabana, apiksaban, edoksaban) u liječenju VTE u odnosu na varfarin. Učestalost krvarenja bila je varijabilna od studije do studije.
  6. Korištenje DOAC terapije kod bolesnika s karcinomom može biti limitirano zbog potencijalne interreakcije s drugim lijekovima za ovu bolest.
  7. Kronično bubrežno popuštanje i trombocitopenija, česti kod bolesnika s karcinomom, smanjuju sigurnost DOAC terapije,
  8. DOAC terapija kod metastaza u mozgu povezana je s manjim rizikom za krvaranje u odnosu ma varfarin.
  9. Većina pacijenata zahtijeva antikoagulatnu terapiju dok god je karcinom aktivan i tu je potrebna individualna procjena koristi i štete te terapije.
  10. Pacijenti s fibrilacijom atrija liječe se prema standardnim tablicama za procjenu rizika za moždani udar ( npr. CHA2-DS2-VASc).