Najčešći uzrok fibrilacije atrija u trudnoći je reumatska mitralna greška. Terapija je potrebna jer je brza frekvencija srca dodatno veliko hemodinamsko opterećenje za srce koje u trudnoći inače kuca brže u uvjetima povećanog volumena plazme. Takodjer rizik za tromboemboličke komplikacije je zbog trudnoće veći. S druge strane liječenje je vrlo zahtijevno jer lijekovi za sniźenje frekvencije srca i antikoagulantna terapija predstavljaju dodatni rizik za fetus. U slučaju vrlo brze fibrilacije atrija koja uzrokuje hemodinamsku nestabilnost primjenjuje se elektrokardioverzija s minimalnim rizikom za majku i plod.

Za kontrolu ritma nakon kardioverzije moźe se koristiti propafenon ili sotalol, a za kontrolu frekvencije beta blokatori, te verapamil ili digoksin u slučaju nepodnošenja beta blokatora (fetalni AV blok).

Antikoagulantnu terapiju treba uvesti ako je CHA2DS2-VASc skor 2 ili veći. NOAC su kontraindicirani u trudnoći. Antagoniste vitamina K treba davati u najnižoj terapijskoj dozi (varfarin < 5 mg/dnevno) u prvom trimestru, a treba ih prekinuti izmedju 6 i 12 gestacijkog tjedna i zamijeniti s nefrakcioniranim ili bolje niskomolekularnim heparinom.

Iza 12 do 36 tjedna ponovo se daju antagonisti vitamina K koji se u 36 tjednu ponovo zamjenjuju heparinom do poroda. Uvodjenje heparina izmedju 6-12 tjedna, umjesto antagonista vitamina K, smanjuje rizik od embriopatije.